Umjetnički paviljon u Zagrebu

26.10.2014.

Umjetnički paviljon najstariji je izložbeni prostor u Hrvatskoj te jedini objekt namjenski sagrađen s ciljem održavanja velikih reprezentativnih izložbi, a zgrada Umjetničkog paviljona jedan je od prvih montažnih objekata u Europi. Više od sto godina predstavlja epicentar hrvatske (likovne) umjetnosti i kulture.

Smještena na istočnom dijelu zagrebačke 'zelene potkove', zgrada Umjetničkog paviljona dugo je zauzimala čelnu poziciju na ulasku u grad. Svojom arhitektonskom kompozicijom, s dominantnom kupolom i u Hrvatskoj jedinstvenom namjenom, predstavlja objekt od iznimnog značaja, te je zaštićeni spomenik prve vrste, a ujedno je i prepoznatljivi simbol grada Zagreba.

Umjetnički paviljon nastao je iz potrebe za izložbenim prostorom u kojem se mogu održavati velike, reprezentativne izložbe, a koja se u Zagrebu pojavila krajem 19. stoljeća, kada se u gradu intenzivno počeo razvijati likovni život. Zasluge za realizaciju te potrebe pripisuju se najmarkantnijoj ličnosti likovnog i kulturnog života u to doba, velikom hrvatskom slikaru Vlahi Bukovcu. U samo nekoliko godina, koliko je boravio u Zagrebu, Vlaho Bukovac pokrenuo je brojne inicijative, poput otvaranja prvih umjetničkih ateliera, organizacije brojnih grupnih i samostalnih izložbi, te naposljetku i gradnju i otvaranje Umjetničkog paviljona. 
 
 
 
Prilika za realizaciju ideje o jedinstvenom prostoru u kojem će se prezentirati i promovirati hrvatska i svijetska umjetnost na najvišim razinama, pojavila se u pripremama za Milenijsku izložbu u Budimpešti, 1986. godine. Na Bukovčev poticaj, hrvatski umjetnici traže da se u Pešti izgradi željezna konstrukcija, koja će se nakon izložbe prenijeti u Zagreb. To je i učinjeno. Po nalogu bana Khuena–Hédervárya, konstrukcija, koja se na Milenijskoj izložbi zahvaljujući 'modernoj' i funkcionalnoj kupoli isticala iz mnoštva ukrašenijih i viših kupola mađarskih paviljona, prenesena je u Zagreb te je raspisan natječaj za finalizaciju projekta. Dvije godine nakon što su renomirani arhitekti Ferdinand Fellner i Hermann Helmer predstavili konačno rješenje, Umjetnički paviljon je otvoren, 15. prosinca 1898. godine, izložbom 'mlade hrvatske secesije', koja je u duhu belle époque nazvana "Hrvatski salon". 
 
 
 
Kroz više od sto godina postojanja, u Umjetničkom paviljonu su se kontinuirano održavale izložbe, koje su svojim značajem često prelazile okvire grada Zagreba. U prvoj polovici 20. stoljeća u njemu se okupljala plejada najreprezentativnijih hrvatskih umjetnika te stoga s pravom možemo govoriti o njegovom neupitnom doprinosu stvaranju i oblikovanju temelja modernog hrvatskog slikarstva i kiparstva. I nakon 2. svjetskog rata, unatoč sve većem broju konkurentskih izložbenih prostora i galerija, zgrada Umjetničkog paviljona ostala je mjesto u kojem su, zahvaljujući sustavnoj izlagačkoj politici, obuhvaćeni glavni opusi i najvažnija usmjerenja hrvatske umjetnosti. Tendencija da paviljon bude središnja točka likovnosti i kulture u Hrvatskoj, koja će u jednakoj mjeri promicati nacionalna postignuća i svjetske uspjehe, vidljiva je već na ulasku u zgradu Umjetničkog paviljona: na pročelju istočnog krila postavljene su biste trojice umjetnika slavenskog porijekla (Medulića, Klovića i Carpaccia), dok se na zapadnom krilu nalaze biste trojice najvećih slikara renesanse (Michelangela, Raffaela i Tiziana). Ne iznenađuje stoga lista impozantnih ličnosti koja su tijekom godina upisala svoja imena u povijest Umjetničkog paviljona: od Picassa, LeWitta, Goldonija, Rodina, Henryja Moorea, Meštrovića, Bukovca i Murtića do Warhola, Naste Rojc, Marije Braut i mnogih drugih. 
 


Obnova Umjetničkog paviljona, započeta 2006. godine, trajala je sedam godina. S obnovljenom fasadom i unutrašnjosti, zgrada Umjetničkog paviljona zasjala je 2014. godine u punom sjaju.

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*