Sarajevo

08.10.2015.

Može li grad zaista imati dušu? I ako uništiš većinu grada, zasipaš ga artiljerijom dan za danom, godinu za godinom i onda ga opet izgradiš – može li on biti isti grad kao nekad? Unatoč svemu, Sarajevo, prekrasni, kozmopolitski grad koji je opstao, ostaje neotkrivena škrinja s blagom za svoje posjetitelje, poput malog Istanbula uguranog u Dinarsko gorje.

U srpnju, na kraju dugog dana, zatekao sam se kako zamišljeno lutam Ferhadijom, pješačkom zonom iz 16. stoljeća, koja se pruža kroz srce Starog grada. U toplim večerima šetnica postepeno bubri i buja sve dok ne postane rijeka ljudi koji izlaze van kako bi vidjeli i bili viđeni, kako bi prošetali promenadom i postali dio gradskog ritma u kojem djeca spretno trčkaraju među nogama prolaznika, mladi ljubavnici šeću držeći se za ruke, a daleki zvuk harmonike odzvanja uskim ulicama.

Omeđena kafićima, Ferhadija započinje na Vječnoj vatri, spomeniku 2. svjetskom ratu na Ulici Maršala Tita te kreće prema istoku, putujući kroz vrijeme. Betonske zgrade iz ere socijalizma vode ka pastelnim i ukrašenim fasadama iz razdoblja Austro-ugarske, sve dok završetka na Baščaršiji, staroj turskoj četvrti u kojoj prolazite kraj spokojnih dvorišta uz šum stoljećima stare javne česme i štandova na kojima se prodaju šareni začini, tradicionalne bakrene „džezve“ i sveprisutni ćevapi.

Ovaj sraz prošlosti i sadašnjosti daje gradu nadrealnu teksturu, koja daje dojam oživjele razglednice. Kad god skitam kroz labirint sarajevskih ulica, opčinjava me to što nisu pretrpane turistima. Dok ga zbijena struktura čini pristupačnim, kompleksni spoj kultura daje mu sloj vječne zagonetke.



„Sarajevo je latitudinalni grad“, objašnjava amir Vuk-Zec dok sjedimo i ispijamo kavu u jednom od brojnih gradskih kafića. Gospodin Vuk-Zec je možda najpoznatiji arhitekt u Bosni i Hercegovini. Priča brzo, u samodostatnim frazama, kao prorok na prevelikoj dozi kofeina. U lijevoj ruci drži snop crtaćih olovaka. „kako bi razumio dušu ovog grada moraš shvatiti kako se pruža od zapada prema istoku, ovako...“ Uzima jednu od olovaka i počinje crtati dijagram doslovnog pružanja grada, na poleđini računa. „On je dugačka posuda, vidiš? On je grad koji možeš dodirnuti.“

Može li grad, kao što gospodin Vuk-Zec tvrdi, zaista imati dušu? I ako uništiš većinu grada, zasipaš ga artiljerijom dan za danom, godinu za godinom i onda ga opet izgradiš – može li on biti isti grad kao nekad? Ovo su bila neka od pitanja koja sam postavio nizu Sarajevskih umjetnika, arhitekata, dizajnera i kazališnih direktora tijekom mog posjeta prošlo ljeto.

Od završetka opsade pred gotovo 20 godina, Sarajevo je postalo radni laboratorij za ovakva pitanja, a sve je dodatno začinjeno njegovom bogatom i slojevitom poviješću. Netko bi mogao tvrditi da je Sarajevo, koje je dugo lebdjelo nad granicama carstava, unutar 150 godina vidjelo više burnih događaja od bilo kojeg grada njegove veličine. Iz prve ruke svjedočio je predaji iz Otomanskih u Austro-ugarske ruke; atentatu na nadvojvodu Franju Ferdinanda, koji je pokrenuo 1. svjetski rat; uspon i pad fašizma; uspon i pad socijalizma te katastrofalni rat 1990-ih, jedan od prvih ratova čiji su užasni prizori prikazivani na TV ekranima, u stvarnom vremenu, globalnoj publici.



I unatoč svemu, prekrasni, kozmopolitski, svjetski grad koji je opstao kroz sve ovo, ostaje neotkrivena škrinja s blagom za svoje posjetitelje, poput malog Istanbula uguranog u Dinarsko gorje. Posjetiti Sarajevo znači svjedočiti istovremeno najvećoj žalosti i najvećem trijumfu moderne civilizacije.

„Imamo previše povijest!“, kaže mi Bojan Hadžihalilović s osmijehom. „Ne znamo što da radimo sa svom tom poviješću!“ Gospodin Hadžihalilović je grafički dizajner i bivši član legendarnog TRIO kolektiva. Tijekom rata, TRIO je proizveo niz danas slavnih plakata na kojima su umetnuli ime Sarajevo u tipični dizajn Coca-Cole, Absolut vodke, u „Vrisak“ Edwarda Muncha. „ŽELIM DA SPASITE SARAJEVO“, naredio je Ujak Sam (Uncle Sam je učestala nacionalna personifikacija američke vlade ili SAD-a općenito, op.prev.).

Bilo je to jedan od mnogih primjera sarajevskog humora i domišljatosti u vrijeme velike patnje – opstanak u paklu rata kroz posao i kreativnost. „Nikada to više ne bih želio proživjeti“, kaže Hadžihalilović. „No, tijekom opsade bili smo najbolji kao građani.“ Sarajevo će vas najprije osvojiti svojom fizičkom ljepotom, no ljudi su oni zbog kojih ćete se u njega zaljubiti.



Ja sam prvi put pao na šarm Sarajeva 2008. godine. Upravo sam završio svoj prvi roman te sam krenuo u potragu za materijalom za drugi. Bio sam u djelomično ranjivom i naivnom stanju. Lovio sam priču otvorenih ušiju, otvorenih očiju, spreman da mi nepoznati svijet otkrije svoje tajne.

Nakon desetosatne vožnje vlakom iz Zagreba, stigao sam u grad mutnih očiju i dezorijentiran. Kako bi se dočepao kreveta, krenuo sam uz rijeku Miljacku prema hotelu, prolazeći pored mnogih sarajevskih mostova, uključujući i Latinski most s pet lukova, blizu kojeg je mladi Gavrilo Princip ispalio ubojiti metak u nadvojvodu.

U jednom trenutku mujezin je izviknuo azan, večernji poziv na molitvu, a njegov glas odjeknuo je dolinom s mnogih minareta načičkanih duž obzora. Nakon nekoliko trenutaka ovim intonacijama pridružila se duboka zvonjava crkvenih zvona zbog pravoslavnog vjenčanja. Bio je to auditivni mozaik grada koji je stoljećima građen na principu suživota; grada u kojem ćete pronaći džamiju, katoličku i pravoslavnu crkvu te sinagogu na 300 metara udaljenosti jedne od druge.



Ovakvo kulturalno preplitanje odvija se pred kulisom visokih planina koje okružuju grad s tri strane, pritišćući ovu osjetljivu urbanu žicu u svom zajedničkom dlanu. Neposredna blizina njihove visine zapanjuje. To su iste planine koje su 1984. ugostile zimske Olimpijske igre, sarajevski slavni izlazak pred svijet, obilježje po kojem ga prepoznaju gotovo svi s kojima sam razgovarao. I to su iste planine koje su samo osam godina kasnije omogućile Vojsci Republike Srpske da okruži grad i muči njegove stanovnike punih 44 mjeseci, bacajući u prosjeku 300 granata dnevno i ubijajući više od 11.000 ljudi, prema podacima Centra za istraživanje i dokumentaciju. Topografija Sarajeva, izvor njegove zapanjujuće ljepote također je bilo i njegovo veliko prokletstvo.

„Ove planine u kojima sam se igrao kao dijete postale su mjesto smrti“, rekao mi je kasnije Nihad Kresevljaković, dok smo ispijali kavu na vrhu jednog sarajevskog nebodera. Gospodin Kresevljaković je umjetnički direktor Sarajevskog ratnog teatra, osnovanog tijekom opsade, u kojem se sada prikazuje moderna bosanska produkcija. Pokazao je prema planini Trebević, mjestu olimpijske bob staze i poziciji najjače artiljerije tijekom opsade. „Počneš prostor doživljavati potpuno drugačije. Znao si koja su mjesta izložena, iz kojeg ugla te mogu vidjeti snajperisti.“

Pitao sam gospodina Kresevljakovića zašto bi ljudi uopće otvarali kazalište usred opsade, kada mnogi od njih nisu imali ni najosnovnije potrepštine. „Tijekom rata imali smo empirijski dokaz da su umjetnost i kultura važni koliko i hrana i voda. Kazališta su bila puna ljudi. Publika je riskirala život kako bi pogledala predstavu. Znali su da mogu biti ubijeni, a svejedno su došli.“

Tijekom te prve večeri u Sarajevu, zatekao sam se kako stojim ispred nekad veličanstvene zgrade koja sad leži u ruševinama, s daskama zabijenim na prozore, sa srušenim stupovima, tragovima zgarišta na zidovima. Znak je pokazivao da se unutra odvija umjetnička izložba. Nisam mogao odoljeti da ne uđem – to su izvori iz kojih pisci crpe materijale za nove romane... [Kraj 1. dijela]

Autor teksta: Reif Larsen, američki pisac. Autor je romana The Selected Works of T.S. Spivet I Am Radar. Trenutno živi i radi u New Yorku.
Autor fotografija: Raphael Schön
 
 
Fantasia Travel vodi vas na doček Nove godine 2018. u Sarajevo, od 30.12. do 1.1, s polaskom iz Rijeke i Istre. Program možete pogledati na: http://www.fantasiatravel.hr/nova-godina-2018-sarajevo-iz-rijeke-istre.aspx

Originalni tekst "Sarajevo's Enduring Optimism" objavljen je 2. listopada 2015. na internetskim stranicama New York Timesa. Tekst objavljen na ovim stranicama je prijevod navedenog teksta, izrađen u svrhu promocije Sarajeva kao destinacije na web stranicama turističke agencije Fantasia Travel te se ne smije dalje distribuirati niti neovlašteno koristiti. 

Komentari

Trenutno nema komentara

Dodaj komentar

Polja označena sa zvjezdicom (*) su obavezna

*  
*  
*  
*